Što je osteopatija

“To je znanstveno znanje anatomije i fiziologije u rukama inteligentne i uvježbane osobe koja može aplicirati to znanje radeći s bolesnim ljudima ili onima ozlijeđenima zbog naprezanja, šoka, pada, mehaničkog pomaka ili ozljede bilo kojeg dijela tijela.”

Osteoptija je manualni sustav tretiranja tjelesnih disfunkcija sa svrhom postizanja optimalne ravnoteže funkcioniranja svih dijelova tijela u zdravlju i snazi.

Osteopatija sa svojim holističkim pristupom razmatra sve funkcionalne međuodnose tkiva u tijelu koji svojim recipročnim tenzijama drže organizam u stanju zdravlja ili disfunkcije/bolesti. U dijagnostici koriste se neinvazivni postupci da bi se utvrdila mehanička (ne)ravnoteža unutar tjelesnih struktura i među njima; neinvazivnim postupcima djeluje se i ukoliko je potrebno uspostaviti ravnotežu tih struktura. Kao posebna zdravstvena grana nije konkurentna klasičnoj medicini, jer ne liječi patološka stanja, ne koristi lijekove niti ikakva mehanička pomagala i ne primjenjuje iste terapijske metode. Kao takva, osteopatija je preventivna i komplementarna klasičnoj medicini.

Ljudsko je tijelo građeno od oko 70 % vode te unutar tijela sve pluta, tj. sve se kreće zahvaljujući prirodnom respiratornom mehanizmu (PRM). To je biodinamička životna sila u tijelu koja neovisno o disanju pokreće svaki djelić tijela u točno određenom smjeru oko određene osi u svojem ritmu. Pojavljuje se prije plućnog disanja, ima svoj udah ili ekspanziju i izdah ili retrakciju te se sastoji od više elementa koji funkcioniraju u cjelini. Postavljajući nježno dlan na određeni dio tijela tretirane osobe, osteopat osjeća te fine, male pokrete koji daju informaciju o zdravlju, kvaliteti i vitalnosti "slušanog" tkiva.

Do danas su razvijeni mnogi pristupi testiranju i osteopatske tehnike na području kranijalne i visceralne terapije, generalnih osteopatskih tehnika (GOT), strain-counterstrain, mišićne energije itd. No temeljni principi i načela kojim se osteopat vodi u pristupu liječenja, ostali su isti. Četiri su glavna.

Primarno su za regeneraciju potrebni novi nutrijenti koji putuju spletom krvnih žila do svake stanice. Zato je bitno tretmanom osloboditi tenzije da bi arterijska krv nesmetano cirkulirala i da bi se dobila kvalitetna opskrba krvlju tkiva koje održava život.

Funkcionalno jedinstvo (su)djelovanje je pojedinih tjelesnih sustava kao jednog organizma. Radi ilustracije: Stare satove pokretali su kotačići iznutra; svaki kotačić pokretao je neki drugi kotačić i disfunkcija u radu samo jednog kotačića uzrokovala bi problem u cijelom sustavu. Preko živčanog sustava i fascija umrežena je komunikacija tkiva od malog nožnog prsta do glave. Za homeostazu potrebna je kvalitetna komunikacija i rad u granicama normalnoga svih sustava - krvožilnog, živčanog, endokrinog, probavnog itd.. Samo malo odstupanje u radu bilo kojeg sustava utjecat će vrlo brzo lokalno, a dugoročno globalno na cijelo tijelo. To otvara prostor trećeg principa.

Ovaj princip govori o ovisnosti strukture i funkcije. Ako je jedan dio sustava strukturalno poremećen, u disbalansu, ni funkcija tog segmenta neće više biti normalna. Smanjenost funkcije dalje će utjecati na strukturalno pogoršanje. Spirala ove međuovisnosti može biti začarani krug. Na osteopatu je prepoznati strukturalno-funkcijske abnormalnosti, utvrditi njihovu uzročno-posljedičnu vezu te ispraviti mehaničku neravnotežu tjelesnih struktura. O tome govori četvrti princip.

Svako ljudsko biće ima urođenu tjelesnu inteligenciju koja stalno teži vratiti organizam u stanje potpunog zdravlja i optimalne ravnoteže. Ta je autoregulacija preko biomehaničke sile zdravlja stalno prisutna i aktivna u tijelu. Zadatak osteopata je pomoći tom sustavu.

“Kada ste namjestili fizičko prema njegovim normalnim zahtjevima, priroda će se pobrinuti za ostalo.“